Obljetnica smrti velikana hrvatske glazbene scene Olivera Dragojevića, obilježena je diljem zemlje.

U gradu Biogradu Turistička zajednica i ove godine postavila je panoe omiljenog pjevača duž Centralnog gradskog parka, a na kojima su prolaznici i poklonici mogli prisjetiti tekstova njegovih najpopularnijih pjesama. Prolazilo se parkom, gledalo, prisjećalo, uglavnom s puno sjete.

Moj lipi anđele, pogledaj u mene, ako nas tužne jutrom probude, ja čuvam osmjeh za tebe….Ovo su riječi jedne kitice, jedne pjesme, velikog Olivera koje znaju baš svi. Najbolji dokaz za to je i četvrta obljetnica njegove smrti, a on još živ. Živ, jer živi u našem sjećanju, u našim srcima, kroz bezvremensku glazbu koju nam je ostavio u naslijeđe. Posebno njegove legendarne ljubavne pjesme uz koje smo voljeli i plakali, ostavljali ili bili ostavljeni, jer pjesme su to koje se nisu samo pjevale i slušale, one su živjele s nama, a živjeti će zasigurno još dugo, dugo. Nema nikoga tko nije čuo njegovu Cesaricu, Moj galebe, A kad mi dođeš ti, Što to bješe ljubav, Moj lipi anđele ili Trag u beskraju i druge. Da, da ostavio nam je Oliver trag i to kakav trag u našem glazbenom svijetu.

Nema nikoga sličnog kao što je veliki Oliver, veliki glazbenik i prije svega veliki čovjek, kažu ljudina, legenda. Ma, slažemo se sa svime, jer dok god pamtimo i slušamo njegove pjesme i legenda će biti živa, a mi samo možemo reći hvala ti legendo, hvala Olivere! J.F.