Veliki i značajni dan za vjernički puk Grada Biograda na Moru, Zadarsku nadbiskupiju i cjelokupnu Crkvu u Hrvata. Na impresivnom, novom Trgu sv. Stošije otkriveno je i blagoslovljeno poprsje domoljubu čistog srca, plemenitom čovjeku i Božjem pastiru, Biograjcu mons. Ivanu Zorici (1919. - 2001.), rad akademskog kipara Vida Vučka iz Velike Gorice.
Obred blagoslova i euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Stošije u zajedništvu s don Nikolom Tokićem, svećenikom u miru, don Damirom Šehićem, župnikom sv. Šime u Zadru i ekonom Zadarske nadbiskupije, te župnikom don Dariom Tičićem predvodio je zadarski nadbiskup, mons. Milan Zgrablić.

Trg sv. Stošije zasjao kao golubica

Svečanom ugođaju pridonio je župni zbor koji na glasoviru predvodio Petar Strpić. Poslanicu je čitala Rosanda Šaja. Na svečanom slavlju pored obitelji blagopokojnog svećenika, biogradskog i sukošanskog vjerničkog puka nazočile su Biogradske mažoretkinje Ive Erlić i Klare Došen, KUD Kralj Tomislav predsjednice Nives Jeličić, te Ivan Knez, biogradski gradonačelnik, kojem je na kraju misnog slavlja župnik don Dario uručio zahvalnicu za izuzetni doprinos u financiranju izgradnje Trga sv. Stošije koji je, kaže, "zasjao kao golubica".

Jednogodišnje tamnovanje za “protunarodne” djelatnosti

Don Ivan Zorica rođen je Biogradu, 9. veljače 1919. Pučku školu pohađao je u Biogradu, klasičnu gimnaziju u Šibeniku, a Bogoslovne studije započinje u Splitu, a dovršava u Zagrebu 1942. kada diplomira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Za svećenika je zaređen 20. prosinca 1942. u Biogradu, a posvetio ga je šibenski biskup Jerolim Mileta, tadašnji apostolski administrator zadarske nadbiskupije.
Svećeničku službu započinje kao kapelan u Biogradu. Zbog “protunarodne” djelatnosti od lipnja 1945. do lipnja 1946. bio je zatvoren u Staroj Gradiški. Po povratku iz zatvora kraće vrijeme provodi u šibenskom sjemeništu, a potom postaje župnik u Lukoranu (1946.-1949.). Bio je župnik u Gorici-Raštane (1949.-1950.), potom župnik Brbinja i Savra (1950.-1954.) te Sali (1954.-1961.), a potom je župnik Paga i dekan paškog dekanata. Zadarski nadbiskup Mate Garković imenuje ga 15. kolovoza 1963. ravnateljem Velikog i Malog sjemeništa “Zmajević”.

Nagrada za životno djelo i ulica u Sukošanu

Don Ivan je župnikom Župe sv. Kasijana bio čak 29. godina, od 1964. do 1993. Imao je imao 45 godina kad je imenovan župnikom Sukošana, u rujnu 1964.; tada je bio svećenik 22 godine. Gradio je crkve i crkvene objekte u Sukošanu i Debeljaku, kad se drugdje nije moglo niti pomisliti na tako nešto. Nova crkva Uznesenja BDM u Debeljaku je posvećena 1970. godine. Obnavlja crkvenu kuću u Sukošanu, gradi vjeronaučnu dvoranu sa stanom za časne sestre. Uslijedila je nadogradnja zvonika župne crkve i elektrifikacija zvona, potpuna rekonstrukcija crkve Gospe od milosti. Za svoj veliki, nemjerljiv doprinos za života je dobio Nagradu općine Sukošan za životno djela, a odmah nakon smrti i ulicu u centru Sukošana.

Kanonik Stolnog kaptola i branitelj ženidbenog saveza

Inače, don Ivan je imenovan začasnim kanonikom 1963, a od 1966. je rezidencijalni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru čiji je prepozit od 3. siječnja 1984. godine. Papa Pavao VI. imenovao ga je kapelanom Njegove svetosti 19. svibnja 1976. godine. Zorica je bio i branitelj ženidbenog veza od 1982. i član Zbora savjetnika od 1983. te dugogodišnji pročelnik misijskog povjerenstva (1973.-1993.). Od 1968. do 1988. godine bio je dekan Zadarskog dekanata. Nakon 29 godina predanog župničkog djelovanja u Sukošanu, od 16. srpnja 1993. g. je umirovljen. Kao umirovljenik, sa svojom sestrom redovnicom živio je u obiteljskoj kući u Biogradu i pastoralno pomagao tamošnjim župnicima, sve do smrti.
Preminuo je u Općoj bolnici u Zadru 25. travnja 2001. godine. Pokopan je na Gradskom groblju Biograd, 27. travnja 2001. Sprovodne obrede i misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.

Velimir Brkić